Ako više ne možete redovito podmirivati dospjele dugove, jedno od pitanja koje se prirodno nameće jest kako prijaviti osobni bankrot i postoji li u Hrvatskoj postupak kojim se prezadužena fizička osoba može osloboditi dijela svojih obveza. U hrvatskom pravnom sustavu službeni naziv za ono što se često naziva osobnim bankrotom jest stečaj potrošača, a postupak je uređen Zakonom o stečaju potrošača.
Važno je odmah naglasiti da osobni bankrot nije jednostavno „brisanje dugova” na zahtjev dužnika. Radi se o zakonom uređenom postupku u kojem se utvrđuju imovina, obveze i financijska situacija potrošača, omogućuje odgovarajuće namirenje vjerovnika te se, ako su ispunjene zakonske pretpostavke, potrošaču može omogućiti oslobođenje od preostalih obveza.
U nastavku objašnjavamo kako prijaviti osobni bankrot u Hrvatskoj, kome se podnosi prijedlog, koja je dokumentacija potrebna, koja je uloga Fine i suda te što se događa nakon pokretanja postupka.
Izraz „osobni bankrot” često se koristi u svakodnevnom govoru, ali Zakon o stečaju potrošača koristi izraz stečaj potrošača.
Prema Zakonu, cilj postupka jest poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima, odnosno omogućiti oslobođenje od preostalih obveza pod zakonom propisanim pretpostavkama.
Zakon uređuje izvansudski postupak pred savjetovalištima, pretpostavke za otvaranje postupka stečaja potrošača, sam postupak pred sudom te pretpostavke i pravne učinke oslobođenja od preostalih obveza.
Drugim riječima, osobni bankrot nije jedan obrazac koji se podnese i kojim automatski prestaju postojeći dugovi. Radi se o postupku u kojem se razmatra cjelokupna financijska situacija potrošača.
Kada se govori o tome kako prijaviti osobni bankrot, prije svega morate naučiti razlikovati nekoliko postupaka koji se u praksi često poistovjećuju.
Postoje:
To nisu tri naziva za potpuno isti postupak.
Posebno je važno razlikovati redovni stečaj potrošača od jednostavnog postupka. Kod redovnog postupka potrošač može podnijeti prijedlog za otvaranje stečaja, dok se jednostavni postupak pokreće prema posebnim zakonskim pravilima za određenu kategoriju dugotrajno blokiranih potrošača.
Prije podnošenja prijedloga potrebno je utvrditi postoji li zakonska osnova za otvaranje postupka.
Stečaj potrošača nije namijenjen osobi koja samo želi povoljnije uvjete otplate kredita ili koja trenutačno ima kratkotrajne poteškoće s jednom obvezom.
Ključno je pitanje nesposobnosti za plaćanje.
To znači da je prije pokretanja postupka potrebno sagledati ukupnu financijsku situaciju: dospjele obveze, prihode, imovinu, postojeće ovrhe, vjerovnike i mogućnost redovitog podmirivanja dugova.
U pojedinačnom slučaju pritom mogu biti važni:
Zbog toga se prije odluke o pokretanju postupka preporučuje utvrditi potpuni pregled imovine i dugovanja.
Za poduzetnike je procjena financijske stabilnosti poslovnog partnera zasebno pitanje. Više o dostupnim izvorima podataka pročitajte u vodiču kako provjeriti bonitet firme.
Ovdje je važno upozoriti na jednu čestu zastarjelu informaciju.
Prema aktualnim informacijama Fine, izvansudski postupak nije obvezan i ne mora prethoditi pokretanju stečaja potrošača pred nadležnim sudom.
Izvansudski postupak i dalje postoji i može imati praktičnu vrijednost kada postoji realna mogućnost postizanja dogovora između potrošača i vjerovnika.
Provodi se uz posrednika u Fininom savjetovalištu, a cilj mu je pokušati postići sporazum o ispunjenju postojećih obveza.
Ako se dogovor postigne, sklapa se izvansudski sporazum. Ako dogovor nije moguć, potrošaču ostaje mogućnost sudskog postupka ako su za njega ispunjene zakonske pretpostavke.
Iako nije obvezan, izvansudski postupak može biti razuman korak ako financijska situacija još uvijek dopušta postizanje sporazuma s vjerovnicima.
Postupak se provodi pred savjetovalištem, odnosno uz posredovanje Fine ili drugog ovlaštenog savjetovališta.
Njegova svrha nije utvrditi tko je „kriv” za nastanak dugovanja, nego pokušati pronaći prihvatljiv način ispunjenja obveza.
Potrošač pritom mora dati vjerodostojne podatke o svojoj financijskoj situaciji.
Ako se sporazum postigne, on ima učinak izvansudske nagodbe i predstavlja ovršnu ispravu. Međutim, sporazum djeluje prema vjerovnicima koji su u njemu sudjelovali, a ne automatski prema svim mogućim vjerovnicima.
Ako sporazum nije postignut, savjetovalište može izdati potvrdu o neuspjelom pokušaju sklapanja izvansudskog sporazuma.
Sudski postupak stečaja potrošača pokreće se prijedlogom za otvaranje postupka stečaja potrošača.
To je ključni dokument kojim se od suda traži otvaranje postupka.
Prijedlog nije samo obavijest sudu da osoba ima dugove. Potrebno je prikazati financijsku situaciju potrošača i dostaviti zakonom propisane podatke i dokumentaciju.
Kod pripreme prijedloga posebno je važno da podaci o imovini, prihodima i obvezama budu potpuni i točni.
Stečaj potrošača temelji se na načelu transparentnosti financijske situacije dužnika. Skrivanje imovine ili davanje nepotpunih podataka može imati ozbiljne posljedice za položaj potrošača u postupku.
Za postupak stečaja potrošača nadležan je sud određen Zakonom o stečaju potrošača.
Kod određivanja nadležnosti važno je prebivalište odnosno boravište potrošača i pravila koja vrijede u trenutku podnošenja prijedloga.
To znači da prijedlog nije dovoljno poslati bilo kojem sudu.
Prije podnošenja potrebno je utvrditi stvarno i mjesno nadležan sud te koristiti odgovarajući obrazac i dokumentaciju.
Kod pravnih postupaka administrativna pogreška ne mora nužno značiti gubitak prava, ali može nepotrebno usporiti postupanje. Zbog toga je korisno prije podnošenja provjeriti aktualna pravila nadležnosti.
Dokumentacija ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i načinu pokretanja postupka, ali jedna od najvažnijih stvari jest potpun prikaz imovine i obveza.
U praksi treba prikupiti podatke o:
Ovisno o postupku, relevantni su i Popis imovine i obveza te Plan ispunjenja obveza.
Dokumentaciju ne treba promatrati kao puku formalnost. Sud na temelju dostupnih podataka mora moći dobiti realan pregled financijskog položaja potrošača.
Popis imovine i obveza jedan je od ključnih dokumenata u postupku.
Potrošač u njemu prikazuje što posjeduje i kome duguje.
To može obuhvaćati nekretnine, pokretnine veće vrijednosti, novčana sredstva, tražbine prema drugim osobama i druge oblike imovine, kao i postojeće obveze prema bankama, telekomima, dobavljačima, državi, fizičkim osobama i drugim vjerovnicima.
Bitno je da podaci budu potpuni.
Pokušaj prikrivanja imovine nije način da se ona „spasi” od stečaja. Naprotiv, transparentno i savjesno ponašanje potrošača jedno je od temeljnih pitanja tijekom postupka i prilikom odlučivanja o oslobođenju od preostalih obveza.
Nepostojanje imovine samo po sebi ne znači da postupak stečaja potrošača nije moguć.
To je važno jer osobe koje pretražuju kako prijaviti osobni bankrot često pretpostavljaju da moraju posjedovati nekretninu ili drugu imovinu koja bi se mogla prodati.
Stečaj potrošača upravo je relevantan i za situacije u kojima je osoba prezadužena, a raspoloživa imovina nije dovoljna za podmirenje obveza.
Međutim, činjenica da osoba trenutačno nema imovinu ne znači automatsko oslobođenje od svih dugova. Sud provodi postupak u skladu sa Zakonom i utvrđuje jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje odgovarajućih odluka.
Ako vas zanima kako funkcionira osobni bankrot bez imovine, pročitajte naš detaljan vodič.
Nakon podnošenja prijedloga sud provjerava jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za daljnje postupanje.
Postupak može uključivati razmatranje financijske situacije potrošača, njegove imovine i obveza, odnosa prema vjerovnicima i plana ispunjenja obveza.
Ako postoje pretpostavke za otvaranje stečaja potrošača, daljnji tijek ovisi o okolnostima konkretnog predmeta.
Ako potrošač ima imovinu koja prema zakonu ulazi u stečajnu masu, ona može biti predmet unovčenja radi namirenja vjerovnika.
Ako imovine nema ili je financijska situacija drukčija, primjenjuju se odgovarajuća pravila Zakona o stečaju potrošača.
Ne, i ovo je vjerojatno najvažnija zabluda vezana uz osobni bankrot.
Samo podnošenje prijedloga ne znači da su dugovi izbrisani.
Postupak najprije mora biti proveden, a oslobođenje od preostalih obveza moguće je samo pod pretpostavkama propisanim Zakonom.
Zakon pritom polazi od koncepta poštenog potrošača.
Od potrošača se očekuje suradnja, transparentnost i izvršavanje zakonom propisanih obveza tijekom postupka.
Zato osobni bankrot nije pravni mehanizam kojim se dugovi jednostavno mogu izbjeći, već postupak namijenjen rješavanju insolventnosti uz istodobno uzimanje u obzir prava vjerovnika.
Ne treba pretpostaviti da će završetkom postupka nestati svaka postojeća obveza.
Zakon o stečaju potrošača određuje obveze na koje se oslobođenje od preostalih obveza ne odnosi.
Posebna pravila mogu se odnositi, primjerice, na određene obveze uzdržavanja te pojedine tražbine povezane sa štetom ili protupravnim postupanjem.
Zbog toga prije pokretanja postupka treba utvrditi strukturu dugovanja, a ne samo njihov ukupan iznos.
Osoba koja ima 30.000 eura različitih potrošačkih dugova može se nalaziti u drukčijem pravnom položaju od osobe s istim ukupnim dugom čiji značajan dio čine obveze koje prema Zakonu nisu obuhvaćene oslobođenjem.
Jednostavni postupak stečaja potrošača poseban je postupak koji ne treba poistovjećivati s redovnim stečajem potrošača.
Namijenjen je određenim potrošačima koji ispunjavaju posebne zakonske pretpostavke vezane uz dugotrajnu blokadu i visinu evidentirane glavnice.
Kod tog postupka Fina na temelju podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje identificira potrošače koji ispunjavaju zakonske uvjete i dostavlja im odgovarajući poziv.
Potrošač se zatim očituje o provođenju postupka i dostavlja propisane podatke o imovini.
Zbog toga osoba koja želi saznati kako prijaviti osobni bankrot prvo treba utvrditi govori li njezina situacija u prilog redovnom stečaju potrošača ili postoje pretpostavke za jednostavni postupak.
Stečaj potrošača pritom treba razlikovati od stečaja trgovačkog društva. Ako vas zanima postupak u slučaju insolventnosti poslovnog subjekta, pročitajte naš vodič što kad firma ode u stečaj.
Prilikom čitanja starijih vodiča na internetu treba biti posebno oprezan.
Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o stečaju potrošača objavljen je u Narodnim novinama br. 69/2026, a izmjene su stupile na snagu 1. kolovoza 2026.
Izmjenama su, među ostalim, pojedini iznosi koji su u tekstu Zakona još bili izraženi u kunama zamijenjeni iznosima u eurima. Promijenjena su i pojedina pravila vezana uz jednostavni postupak stečaja potrošača i dostavu pismena.
Primjerice, Zakon sada na određenim mjestima koristi iznose od 13.270 eura, 2.650 eura i 1.330 eura, ovisno o konkretnoj zakonskoj odredbi.
Zbog toga se ne treba oslanjati na stare članke koji bez provjere navode kunske pragove.
Za postupke pokrenute prije stupanja izmjena na snagu propisano je da se dovršavaju prema ranijim odredbama Zakona.
Blokada računa može biti važan pokazatelj financijskih problema, ali sama činjenica da je račun blokiran nije jedina informacija potrebna za procjenu odgovarajućeg postupka.
Potrebno je utvrditi:
Podatke o postupcima naplate koji se provode u Fini moguće je pregledati i putem sustava e-Dugovanja dostupnog kroz e-Građani.
Takav pregled može biti dobar početni korak za stvaranje potpune slike o postojećim obvezama.
Pokretanje i otvaranje stečaja potrošača proizvodi pravne učinke propisane Zakonom, uključujući učinke na pojedinačne postupke namirenja vjerovnika.
Međutim, ne treba računati da će samo slanje prijedloga sudu istoga trenutka zaustaviti svaki postojeći postupak.
Pravni učinci ovise o fazi postupka, vrsti tražbine i odluci suda.
Ako protiv potrošača istodobno postoji više ovrha, posebno je važno pregledati svaki predmet i utvrditi kako otvaranje stečaja utječe na pojedine postupke.
S druge strane, vjerovnici koji pokušavaju naplatiti poslovno potraživanje mogu više informacija o dostupnim mogućnostima pronaći u vodiču kako naplatiti dug od druge firme.
Pitanje nekretnine često je presudno za odluku o pokretanju postupka.
Stečaj potrošača može uključivati unovčenje imovine radi namirenja vjerovnika, ali položaj konkretne nekretnine treba analizirati prema pravilima Zakona i okolnostima pojedinog slučaja.
Posebno nije preporučljivo neposredno prije pokretanja postupka pokušavati prenijeti imovinu na članove obitelji ili druge osobe samo kako ona ne bi bila dostupna vjerovnicima.
Takvi pravni poslovi mogu otvoriti dodatna pitanja u postupku i utjecati na procjenu ponašanja potrošača.
Ako potrošač posjeduje stan, kuću, zemljište, poslovni prostor ili drugu značajniju imovinu, njezin pravni položaj treba analizirati prije podnošenja prijedloga.
Ne postoji jedno trajanje koje se može primijeniti na svaki predmet.
Trajanje ovisi o vrsti postupka, broju vjerovnika, postojanju i strukturi imovine, eventualnim sporovima, potrebnom unovčenju imovine i drugim okolnostima.
Izvansudski postupak pred Fininim savjetovalištem vremenski je ograničen. Prema aktualnim informacijama Fine, traje najduže 30 dana od sastanka navedenog u pozivu za sudjelovanje, uz mogućnost produljenja za dodatnih 30 dana pod propisanim okolnostima.
Sudski postupak može trajati dulje jer uključuje sudsko odlučivanje i, ovisno o predmetu, druge procesne radnje.
Troškovi ovise o vrsti postupka i konkretnim okolnostima.
Izvansudski postupak pred savjetovalištem ima posebna pravila o naknadama i troškovima, dok se kod sudskog postupka primjenjuju pravila propisana Zakonom i relevantnim podzakonskim propisima.
Na trošak također mogu utjecati dodatne okolnosti, primjerice potreba za pravnom pomoći ili složenost imovinskih odnosa.
Ako potrošač nema dovoljno sredstava za podmirenje određenih troškova postupka, Zakon predviđa odgovarajuće mehanizme za takve situacije.
Zato nedostatak novca za troškove ne treba automatski tumačiti kao prepreku zbog koje je nemoguće pokrenuti postupak.
Pravna pomoć može biti korisna, ali pitanje treba odvojiti od toga postoji li u svakoj situaciji zakonska obveza angažiranja odvjetnika.
Kod jednostavnijih situacija potrošač može sam prikupiti podatke, koristiti propisane obrasce i obratiti se nadležnim institucijama.
Međutim, pravna analiza može biti osobito korisna kada:
U takvim situacijama posljedice pokretanja postupka mogu biti dovoljno značajne da je korisno prije podnošenja prijedloga sagledati cjelokupni pravni položaj.
Ako razmišljate o stečaju potrošača, praktičan redoslijed može izgledati ovako:
Dug prema banci sam po sebi ne isključuje mogućnost stečaja potrošača.
Međutim, važno je utvrditi je li kredit osiguran hipotekom, založnim pravom, jamstvom, sudužništvom ili drugim instrumentom osiguranja.
Ako je dug osiguran nekretninom, pravna situacija nije ista kao kod običnog neosiguranog potrošačkog duga.
Također treba provjeriti postoje li jamci ili sudužnici jer oslobođenje jednog potrošača od određenih obveza ne treba automatski poistovjećivati s prestankom svih prava vjerovnika prema drugim obveznicima.
Upravo su situacije s većim brojem vjerovnika jedan od razloga zbog kojih stečajni postupak može biti relevantan.
Umjesto niza odvojenih postupaka naplate, stečaj stvara zakonski okvir u kojem se imovina i obveze potrošača sagledavaju kao cjelina.
Potrošač zato treba navesti sve poznate vjerovnike i obveze.
Ne treba namjerno izostaviti vjerovnika samo zato što trenutačno ne provodi ovrhu ili se dugo nije javljao.
Potpunost podataka važna je za uredno provođenje postupka i procjenu ponašanja potrošača.
Jedan od ciljeva sustava stečaja potrošača jest omogućiti poštenom potrošaču financijski novi početak nakon ispunjenja zakonskih pretpostavki.
To ipak ne znači da postupak nema praktičnih posljedica.
Financijski položaj osobe, mogućnost dobivanja novih kredita i odnos financijskih institucija prema budućim zahtjevima mogu ovisiti o njihovim pravilima procjene rizika i drugim okolnostima.
Zbog toga osobni bankrot treba promatrati kao ozbiljan pravni postupak za rješavanje insolventnosti, a ne kao financijski proizvod ili jednostavnu administrativnu opciju.
Redovni postupak stečaja potrošača pokreće se pred nadležnim sudom podnošenjem odgovarajućeg prijedloga. Fina ima važnu ulogu u izvansudskom i jednostavnom postupku stečaja potrošača.
Prema aktualnim informacijama Fine, izvansudski postupak nije obvezan i ne mora prethoditi pokretanju stečaja potrošača pred nadležnim sudom.
Nepostojanje značajnije imovine samo po sebi ne isključuje mogućnost stečaja potrošača. Postupak i njegove posljedice ovise o ukupnoj financijskoj situaciji i zakonskim pretpostavkama.
Ne. Podnošenje prijedloga ne znači automatsko brisanje dugova. O oslobođenju od preostalih obveza odlučuje se u okviru zakonom propisanog postupka.
Ne treba polaziti od pretpostavke da će sva imovina ostati izvan postupka. Koja imovina ulazi u stečajnu masu i može biti predmet unovčenja ovisi o Zakonu i okolnostima konkretnog slučaja.
Raspolaganje imovinom neposredno prije stečaja može imati značajne pravne posljedice. Prijenos imovine s ciljem onemogućavanja vjerovnika nije preporučljivo promatrati kao način zaštite imovine od stečajnog postupka.
Broj vjerovnika nije jedino pitanje. Potrebno je utvrditi ispunjava li potrošač zakonske pretpostavke za postupak i kakva je priroda konkretne obveze.
Postojanje ovrhe ne znači da je stečaj potrošača automatski isključen. Potrebno je utvrditi postojeće osnove za plaćanje, fazu ovrhe i ukupni financijski položaj.
Ako želite znati kako prijaviti osobni bankrot, prvi korak nije samo ispuniti obrazac, nego napraviti potpun pregled svoje financijske situacije.
Potrebno je utvrditi dugove, vjerovnike, prihode, imovinu i postojeće postupke naplate te procijeniti ispunjavaju li se pretpostavke za stečaj potrošača.
U Hrvatskoj ono što se kolokvijalno naziva osobnim bankrotom uređuje Zakon o stečaju potrošača. Ovisno o okolnostima, može biti relevantan redovni sudski postupak, dobrovoljni izvansudski postupak ili jednostavni postupak stečaja potrošača.
Odvjetničko društvo Planinić i partneri d.o.o.
Speak with a lawyer about real estate, corporate, or M&A matters.
Contact us