Ako planirate osnovati trgovačko društvo, postati direktor, kupiti poslovni udio ili jednostavno želite razumjeti kako funkcioniraju hrvatske tvrtke, gotovo ćete sigurno susresti Zakon o trgovačkim društvima.
Riječ je o jednom od najvažnijih zakona hrvatskog gospodarstva. Njime su uređena pravila osnivanja, poslovanja, upravljanja, odgovornosti članova i direktora, prijenosa poslovnih udjela, statusnih promjena te prestanka trgovačkih društava.
Iako je zakon vrlo opsežan i sadrži više stotina članaka, njegova osnovna svrha zapravo je vrlo jednostavna: postaviti jasna pravila prema kojima trgovačka društva posluju i zaštititi sigurnost pravnog prometa.
U praksi se često događa da poduzetnici zakon počnu proučavati tek kada nastane problem. Primjerice, kada žele prenijeti poslovni udio, riješiti spor između članova društva, imenovati novog direktora ili utvrditi odgovornost uprave za određene poslovne odluke.
Takav pristup često dovodi do skupih pogrešaka koje su se mogle izbjeći pravodobnim razumijevanjem osnovnih pravila.
Nećemo analizirati svaki članak Zakona o trgovačkim društvima niti koristiti složeni pravni jezik. Umjesto toga, objasnit ćemo najvažnije institute jednostavno i praktično, uz primjere iz svakodnevnog poslovanja.
Zakon o trgovačkim društvima (ZTD) temeljni je propis hrvatskog trgovačkog prava koji uređuje osnivanje, organizaciju, poslovanje, upravljanje i prestanak trgovačkih društava.
Drugim riječima, gotovo svako važno pitanje koje se odnosi na poslovanje hrvatskih tvrtki uređeno je upravo ovim zakonom.
Njime se propisuju pravila o:
Osim zaštite članova društva, zakon štiti i interese vjerovnika, zaposlenika, poslovnih partnera te svih osoba koje posluju s trgovačkim društvima.
Upravo zbog toga Zakon o trgovačkim društvima predstavlja jedan od najvažnijih zakona za poduzetnike u Republici Hrvatskoj.
Jedna od čestih zabluda jest da se Zakon o trgovačkim društvima odnosi isključivo na društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.).
Istina je da zakon uređuje više različitih oblika trgovačkih društava, od kojih svaki ima svoje posebnosti:
Iako sva navedena društva posluju prema istom zakonu, među njima postoje značajne razlike u pogledu odgovornosti članova, načina upravljanja, kapitala i organizacije poslovanja.
Društvo s ograničenom odgovornošću najčešći je oblik trgovačkog društva u Hrvatskoj.
Njegova najveća prednost jest činjenica da članovi društva u pravilu ne odgovaraju za obveze društva svojom osobnom imovinom.
Za poslovanje društva odgovara samo društvo svojom imovinom, dok članovi snose rizik do visine svojih uloga, osim u iznimnim situacijama propisanim zakonom.
Zbog toga je d.o.o. najčešći izbor za mnoge srednje poduzetnike, obiteljske tvrtke, strane investitore te društva koja planiraju dugoročnije poslovanje.
J.d.o.o. uveden je kako bi se olakšalo pokretanje poslovanja uz manje početne troškove.
Radi se o posebnom obliku društva s ograničenom odgovornošću koji omogućuje osnivanje uz znatno manji temeljni kapital.
Ipak, jednostavno društvo podliježe određenim posebnim pravilima, primjerice u vezi s raspodjelom dobiti i obvezom stvaranja zakonskih rezervi.
Zbog toga se j.d.o.o. često smatra prijelaznim oblikom poslovanja koji mnogi poduzetnici kasnije pretvaraju u klasični d.o.o.
Dioničko društvo namijenjeno je prvenstveno većim poslovnim sustavima kojima je potreban značajniji kapital.
Za razliku od društva s ograničenom odgovornošću, vlasništvo je podijeljeno na dionice.
Takav oblik društva najčešće koriste:
Zbog složenije organizacije poslovanja, Zakon o trgovačkim društvima za dionička društva propisuje i dodatna pravila upravljanja.
Iako se u praksi koriste rjeđe od d.o.o.-a, javno trgovačko društvo i komanditno društvo i dalje imaju važnu ulogu u hrvatskom trgovačkom pravu.
Kod javnog trgovačkog društva članovi društva odgovaraju za obveze društva svojom cjelokupnom imovinom.
Kod komanditnog društva razlikuju se dvije vrste članova, komplementari i komanditori.
Njihova prava i odgovornost razlikuju se upravo prema pravilima propisanim Zakonom o trgovačkim društvima.
Mnogi poduzetnici smatraju da će se sa Zakonom o trgovačkim društvima susresti samo prilikom osnivanja tvrtke.
Međutim, gotovo svaka važnija poslovna odluka temelji se upravo na njegovim odredbama.
Primjerice, zakon uređuje:
Drugim riječima, bez obzira vodite li malu obiteljsku tvrtku ili veliko trgovačko društvo, vrlo je vjerojatno da ćete tijekom poslovanja više puta primjenjivati upravo ovaj zakon.
Jedno od područja koje Zakon o trgovačkim društvima detaljno uređuje jest osnivanje trgovačkih društava.
Iako se konkretni postupak razlikuje ovisno o vrsti društva, osnovni koraci uglavnom su slični.
Najčešće su, ovim redoslijedom:
Danas se dio postupka može provesti i elektroničkim putem, preko usluga kao što je Start, što je značajno pojednostavnilo osnivanje trgovačkih društava.
Međutim, i dalje je važno da pravilno odaberete pravni oblik društva jer će upravo on dugoročno utjecati na odgovornost članova, način upravljanja i porezni položaj društva.
Osnivanje društva često se promatra kao administrativni postupak koji završava upisom u sudski registar.
Međutim, upravo se u ovoj fazi donose odluke koje mogu imati dugoročne posljedice za poslovanje.
Budući članovi društva trebali bi unaprijed razmotriti sljedeća pitanja:
Mnoga od tih pitanja mogu se kvalitetno urediti već društvenim ugovorom.
Na taj se način često izbjegavaju kasniji sporovi između članova društva, koji su među najčešćim trgovačkim sporovima u praksi.
Upravo zato kvalitetno sastavljen osnivački akt predstavlja mnogo više od formalnosti. Temelj budućih odnosa između članova društva i važan alat za sprječavanje pravnih problema.
Prije sklapanja bilo kakve dugoročne poslovne suradnje preporučuje se provjeriti i financijsku stabilnost budućeg partnera. Više o tome pročitajte u našem vodiču kako provjeriti bonitet firme.
Jedna od najvećih prednosti društva s ograničenom odgovornošću jest činjenica da su odnosi između članova detaljno uređeni Zakonom o trgovačkim društvima i društvenim ugovorom.
Drugim riječima, članovi društva ne ulažu samo kapital, već stječu određena prava, ali i preuzimaju određene obveze.
U praksi upravo nerazumijevanje tih prava i obveza često dovodi do sukoba među članovima društva.
Najvažnija prava članova su:
S druge strane, članovi društva imaju i određene obveze, kao što su:
Važno je naglasiti da član društva ne može svoja prava koristiti na način koji šteti samom društvu ili ostalim članovima.
Takvo postupanje može dovesti do odgovornosti za nastalu štetu, pa čak i do sudskih sporova između članova.
Jedno od najčešćih pitanja novih poduzetnika glasi: “Tko zapravo vodi društvo?”
Odgovor ovisi o vrsti trgovačkog društva.
Kod društva s ograničenom odgovornošću najvažnija tijela su skupština društva i direktor (ili više direktora).
Kod dioničkih društava organizacija je složenija te, ovisno o modelu upravljanja, mogu postojati i uprava te nadzorni odbor.
Bez obzira na organizacijsku strukturu, cilj Zakona o trgovačkim društvima jest jasno razdvojiti ovlasti pojedinih tijela kako bi se osiguralo zakonito i učinkovito poslovanje.
Skupština predstavlja najviše tijelo društva u kojem članovi donose najvažnije poslovne odluke.
Primjerice, odlučuje o:
U manjim društvima članovi često sami sudjeluju u svakodnevnom poslovanju pa razlika između skupštine i upravljanja nije uvijek izražena.
Međutim, kako društvo raste, pravilno razgraničenje ovlasti postaje sve važnije.
Direktor je osoba ovlaštena voditi poslove društva i zastupati ga prema trećim osobama.
To znači da direktor:
Važno je razumjeti da direktor ne postaje automatski vlasnik društva.
Moguće je da ista osoba bude i član društva i direktor, ali to nije pravilo.
Primjerice, investitor može biti jedini vlasnik društva, dok upravljanje prepusti profesionalnom direktoru.
Upravo zbog toga Zakon o trgovačkim društvima razlikuje vlasništvo nad društvom od upravljanja društvom.
Kada direktor sklapa ugovore s drugim društvima, važno je da ugovorni odnos bude jasno uređen. Više o tome pročitajte u našem vodiču o ugovoru o poslovnoj suradnji.
Jedno od najvažnijih područja koje uređuje Zakon o trgovačkim društvima odnosi se na odgovornost direktora.
Mnogi smatraju da direktor odgovara samo ako počini kazneno djelo.
Međutim, direktor može odgovarati i za štetu koju prouzroči društvu ako nije postupao pažljivo i u skladu sa zakonom.
Temeljno pravilo glasi da direktor mora postupati s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika.
To znači da svaku poslovnu odluku mora donositi informirano, razumno, u najboljem interesu društva te vodeći računa o interesima vjerovnika i članova društva.
Ako direktor postupa protivno tim pravilima i zbog toga nastane šteta, moguće je da će odgovarati za njezinu naknadu, kao na primjer:
Loša poslovna odluka ne znači automatski odgovornost direktora. Poduzetništvo uvijek uključuje određeni poslovni rizik.
Međutim, ako direktor nije postupao pažljivo ili je svjesno zanemario svoje zakonske obveze, može odgovarati prema pravilima Zakona o trgovačkim društvima.
Direktor mora poslovati isključivo u interesu društva koje vodi.
To znači da svoje ovlasti ne smije koristiti radi ostvarivanja osobne koristi ili pogodovanja drugim osobama na štetu društva.
Problemi nastaju kada direktor:
Mogu nastati ozbiljne građanskopravne posljedice, a u određenim slučajevima i druga vrsta odgovornosti.
Upravo zbog toga kvalitetna korporativna upravljačka pravila imaju važnu preventivnu funkciju.
Kod društva s ograničenom odgovornošću vlasništvo nad društvom izražava se kroz poslovne udjele.
Poslovni udio predstavlja skup članskih prava i obveza koje pojedini član ima u društvu.
Njegova vrijednost najčešće odgovara veličini uloga koji je član unio prilikom osnivanja ili kasnije tijekom poslovanja.
Poslovni udio daje članu različita prava: pravo glasa, pravo na dobit, pravo sudjelovanja u donošenju odluka te pravo na određene informacije o poslovanju društva.
Doduše, poslovni udio ne predstavlja samo skup prava. Uz njega dolaze i određene odgovornosti prema društvu i drugim članovima.
Jedno od najčešćih pitanja poduzetnika odnosi se na mogućnost prodaje ili prijenosa poslovnog udjela.
Načelno, poslovni udio moguće je prenijeti drugoj osobi.
Međutim, prijenos nije uvijek potpuno slobodan.
Zakon o trgovačkim društvima dopušta da društveni ugovor propiše određena ograničenja. Primjerice, pravo prvokupa postojećih članova, potrebu prethodne suglasnosti društva ili posebne uvjete za prijenos trećim osobama.
Razlog za takva ograničenja vrlo je jednostavan.
Članovi društva često žele zadržati kontrolu nad time tko može postati novi član društva.
Posebno je to važno kod obiteljskih društava ili društava s manjim brojem članova gdje međusobno povjerenje ima veliku ulogu.
Prilikom prijenosa poslovnog udjela potrebno je voditi računa i o propisanom obliku pravnog posla te obvezi upisa odgovarajućih promjena u sudski registar kada je to potrebno.
Jedna od osnovnih svrha Zakona o trgovačkim društvima jest osigurati da se važne odluke u društvu donose na transparentan i zakonit način.
Zbog toga zakon detaljno uređuje način sazivanja skupštine, glasovanja i donošenja odluka.
Ovisno o vrsti odluke, može biti potrebna:
Posebno važne odluke, poput izmjene društvenog ugovora ili statusnih promjena, često podliježu strožim pravilima upravo radi zaštite članova društva i vjerovnika.
Nepravilno donesene odluke mogu biti predmet osporavanja pred sudom, što može dovesti do dugotrajnih i skupih sporova.
Upravo zato pravilno provođenje skupštine nije samo administrativna formalnost, nego važan dio zakonitog korporativnog upravljanja.
Tijekom poslovanja često dolazi do potrebe za promjenom temeljnog kapitala društva. Razlozi mogu biti različiti – od širenja poslovanja i ulaska novih investitora do pokrivanja gubitaka ili promjene vlasničke strukture.
Zakon o trgovačkim društvima detaljno uređuje i povećanje i smanjenje temeljnog kapitala kako bi se zaštitili članovi društva, vjerovnici i druge osobe koje posluju s društvom.
Povećanje temeljnog kapitala najčešće se provodi kada društvu trebaju dodatna sredstva za ulaganje u razvoj poslovanja, financiranje novih projekata, ulazak novih članova društva te jačanje financijske stabilnosti.
Ovisno o okolnostima, povećanje se može provesti novim ulozima članova ili drugim zakonom dopuštenim načinima.
Svaka promjena mora biti donesena u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima te upisana u sudski registar kako bi proizvodila pravne učinke prema trećim osobama.
S druge strane, smanjenje temeljnog kapitala provodi se znatno opreznije jer može utjecati na sigurnost vjerovnika.
Najčešći razlozi za smanjenje temeljnog kapitala su:
Zakon propisuje posebna pravila upravo zato da smanjenje kapitala ne bi ugrozilo mogućnost naplate vjerovnika. U određenim slučajevima potrebno je provesti dodatne postupke zaštite vjerovnika prije nego što smanjenje kapitala može biti upisano u sudski registar.
Poslovanje društva ne završava njegovim osnivanjem. Tijekom godina može doći do značajnih organizacijskih promjena koje zakon naziva statusnim promjenama.
Njihova je svrha omogućiti prilagodbu poslovanja novim okolnostima, investicijama ili tržišnim uvjetima.
Najčešće statusne promjene su pripajanje, spajanje, podjela i preoblikovanje društva.
Svaka od ovih promjena ima svoje posebne pravne posljedice te zahtijeva poštivanje detaljno propisanog postupka.
Primjerice, kod pripajanja jedno društvo prestaje postojati, dok drugo nastavlja poslovanje kao njegov pravni sljednik.
Kod spajanja dva ili više društava osniva se potpuno novo društvo koje preuzima prava i obveze prethodnih društava.
Statusne promjene posebno su česte kod većih poslovnih sustava, restrukturiranja grupacija društava te investicija i akvizicija.
Upravo zbog njihove složenosti preporučuje se pravodobno uključivanje odvjetnika kako bi cijeli postupak bio proveden u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima i drugim propisima.
Ni jedno trgovačko društvo ne mora postojati neograničeno dugo.
Zakon o trgovačkim društvima predviđa više načina prestanka društva, ovisno o razlozima i okolnostima konkretnog slučaja.
Najčešći su dobrovoljna likvidacija stečaj, statusne promjene te druge zakonom propisane osnove.
Važno je razlikovati likvidaciju od stečaja.
Kod likvidacije društvo je u pravilu solventno, odnosno može podmiriti svoje obveze, ali članovi odlučuju da više ne žele nastaviti poslovanje.
Likvidatori tada naplaćuju potraživanja društva, podmiruju vjerovnike, raspodjeljuju preostalu imovinu članovima te provode brisanje društva iz sudskog registra.
S druge strane, stečaj se provodi kada društvo više nije sposobno podmirivati svoje obveze u skladu sa zakonom.
Ako vas zanima kako izgleda stečaj trgovačkog društva, preporučujemo da pročitate naš detaljan vodič “Što kad firma ode u stečaj?“, u kojem smo objasnili prava vjerovnika, tijek stečajnog postupka i njegove posljedice.
Iako Zakon o trgovačkim društvima detaljno uređuje poslovanje trgovačkih društava, njegova praktična primjena često nije jednostavna.
Mnoge odredbe zahtijevaju pravilno tumačenje, osobito kada se radi o složenijim poslovnim odnosima.
Pravna pomoć posebno se preporučuje u situacijama kao što su:
Odvjetnik pritom ne pomaže samo u sastavljanju dokumentacije. Uloga nam je i prepoznati potencijalne pravne rizike prije nego što oni postanu ozbiljan poslovni problem.
To je osobito važno kod investicija, zajedničkih ulaganja, akvizicija i dugoročnih poslovnih odnosa, gdje jedna pogrešno sastavljena odredba ugovora može imati značajne financijske posljedice.
Zakon o trgovačkim društvima uređuje osnivanje, poslovanje, upravljanje, statusne promjene i prestanak trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj.
Primjenjuje se na društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.), dioničko društvo (d.d.), javno trgovačko društvo (j.t.d.) i komanditno društvo (k.d.).
Osnovna razlika odnosi se na uvjete osnivanja, minimalni temeljni kapital i određena posebna pravila poslovanja koja vrijede za j.d.o.o.
Kod društva s ograničenom odgovornošću za obveze društva u pravilu odgovara samo društvo svojom imovinom, dok članovi ne odgovaraju svojom osobnom imovinom, osim u posebnim slučajevima propisanim zakonom.
Direktor mora voditi poslove društva s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika te postupati u najboljem interesu društva.
Poslovni udio prenosi se u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima i odredbama društvenog ugovora, koji može sadržavati određena ograničenja ili pravo prvokupa.
Društvo može prestati likvidacijom, stečajem, statusnim promjenama ili na drugi način propisan Zakonom o trgovačkim društvima.
Iako nije uvijek obvezno angažirati odvjetnika, stručna pravna pomoć preporučuje se kod osnivanja društva, prijenosa poslovnih udjela, statusnih promjena, sporova među članovima te drugih složenijih korporativnih pitanja.
Bez obzira vodite li mali obiteljski d.o.o., startup ili veliko trgovačko društvo, vrlo je vjerojatno da ćete se tijekom poslovanja više puta susresti s odredbama Zakona o trgovačkim društvima.
Njime nisu uređena samo pitanja osnivanja društva, već gotovo svaki važniji aspekt poslovanja; od upravljanja društvom i odgovornosti direktora, preko prijenosa poslovnih udjela i donošenja odluka, pa sve do statusnih promjena, likvidacije i prestanka društva.
Iako zakon može djelovati složeno, njegova je svrha vrlo praktična: osigurati pravnu sigurnost, zaštititi članove društva, vjerovnike i poslovne partnere te omogućiti transparentno poslovanje.
Upravo zato nije potrebno poznavati svaki članak zakona napamet. Mnogo je važnije razumjeti njegova osnovna pravila i na vrijeme zatražiti stručni pravni savjet kada se donose važne poslovne odluke.
Odvjetničko društvo Planinić i partneri d.o.o.
Speak with a lawyer about real estate, corporate, or M&A matters.
Contact us